Mediteran je jedna od kolijevki civilizacije, ali i mirisa. Dok danas parfeme i kozmetiku smatramo luksuzom, kroz povijest su mirisne tvari s mediteranskih obala bile neophodne u ritualima, medicini i, naravno, osobnoj njezi. Povijest kozmetike je, zapravo, povijest mediteranskih esencija.
Antika: miris kao sveti dar
U drevnom Egiptu, miris je bio neraskidivo vezan za božansko. Iako geografski nisu dio Mediterana u užem smislu, njihove trgovinske rute su definirale mirisne obale. Egipćani su koristili ulja poput tamjana i mire (koje su uvozili) u obredima, no razvili su i prve parfeme bazirane na uljima, namijenjene elitnoj njezi tijela.
Grci su usvojili i proširili ovu praksu. Nakon tjelovježbe u gimnazijima, masirali su tijelo mirisnim uljima, smatrajući miris znakom čistoće i zdravlja. Među omiljenim sastojcima bili su ružmarin i kadulja – autohtono mediteransko bilje.
Rimljani su miris pretvorili u masovnu pojavu. Nakon termi, koristili su mirisne balzame i ulja. Rimljani su prvi razvili sofisticirane metode destilacije i maceracije, koristeći sve što je Mediteran nudio: lovor, smokvino lišće i, naravno, maslinovo ulje kao primarni nosač. Miris nije bio samo luksuz; bio je i statusni simbol.
Srednji vijek: samostani, alkemija i citrusi
Padom Rima, centar znanja o destilaciji i mirisima preselio se na Bliski istok i u islamski svijet. Ipak, znanje o esencijama u Europi sačuvalo se u samostanima. Monasi su uzgajali i destilirali ljekovito bilje.
Dolaskom križarskih ratova ponovno se otvaraju trgovačke rute i u Italiju i Francusku stiže napredno znanje o destilaciji ružine vodice, narančinih cvjetova i začina.
Najvažniji mediteranski doprinos u ovom razdoblju je citrus. Iako su agrume donijeli Arapi, uzgoj u Italiji i Španjolskoj procvjetao je, čineći bergamot, limun i gorku naranču temeljima buduće moderne parfumerije.
Renesansa i moderna era: Provansa i lavanda
U doba renesanse, mediteranska obala postaje epicentar parfumerske industrije.
Italija: Caterina de’ Medici donosi talijanske parfumerske tajne na francuski dvor u 16. stoljeću, potičući razvoj francuske parfumerije.
Francuska (Grasse): Grasse, u Provansi, postaje svjetska prijestolnica parfema. Iako je izvorno bio centar za izradu kožnih rukavica (koje su se mirisale kako bi se prikrio neugodan miris kože), idealna klima za uzgoj jasmina, ruže i lavande pretvorila ga je u neizostavnu stanicu u povijesti mirisa. Lavanda, simbol Provanse, postaje ne samo sastojak, već i sinonim za čistoću i mediteranski stil života.
Danas, čak i u najsloženijim modernim formulacijama, temelj ostaje isti: čistoća nerolija (cvijet gorke naranče), oštrina bergamota i zemljana toplina ružmarina – sve to mirisi koje Mediteran daruje generacijama. U svakoj bočici, na taj način, nosimo djelić sunca i povijesti ovih obala.